Šram, Stanko, hrvatski inženjer građevinarstva (Osijek, 12. XII. 1919 – Slavonski Brod, 11. III. 2005). Diplomirao 1948. na Građevinskom odsjeku Tehničkoga fakulteta u Zagrebu, doktorirao 1982. na Građevinskom fakultetu u Zagrebu. Radio je u Inženjerskom projektnom zavodu u Zagrebu kao projektant mostova (1948–51), u Vojnom građevinskom poduzeću kao voditelj gradilišta u Konjicu i Goraždu (1951–52); u građevinskom poduzeću Mostogradnja iz Beograda (1952–84) vodio je gradnju desetak najvećih mostova u ondašnjoj državi, među kojima i Krčkoga mosta, u to doba najvećega mosta takve vrste u svijetu. Koautor je izvornoga postupka gradnje velikih armiranobetonskih lučnih mostova, što se u svjetskim razmjerima smatra dometom graditeljstva. Na Građevinskom fakultetu u Zagrebu bio je od 1980. predavač, od 1982. redoviti profesor iz predmeta Mostovi i masivni mostovi, kolegija koji je predavao sve do umirovljenja 1990. Uz više stručnih i znanstvenih radova objavio je i knjigu Gradnja mostova: betonski mostovi (2002).